Vodorige
Vodorige su bile i tema raznih filmova i serija, najčešće prikazivane kao dobre sile koje su noću žive i neokamenjene te spašavaju grad, Crkvu, itd. od zlih sila.
U svakom slučaju, vodorige su uvijek izazivale podijeljeno mišljenje. Neke su fascinirali, neke plašili.
Svoju zloćutnost mogu zahvaliti domišljatim svećenicima koji su mislili da će naizgled zla lica najbolje uplašiti zle natprirodne sile.




Poznate i kao bića koja su po danu skamenjena a po noći ožive.
Primjeri u literaturi:
Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gearvase of Tilbury povezao je transformaciju s punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri.
U pravilu normalni i pristojni sve dok ne izađe puni Mjesec, vukodlaci su prokletnici koji mijenjaju oblik, a pojavljuju se u legendama još od antičke Grčke. Poput vještica, u srednjem su ih vijeku progonili i okrivljavali za ubojstva koja nisu znali drukčije objasniti. Iako su pojavom raznoraznih CSI-a priče o vukodlacima-ubojicama nestale svuda osim u Hollywoodu, još postoji poremećaj u dlakavosti koji se od milja zove 'poremećaj vukodlaka'.
Vladari filmske B-produkcije, zombiji su pojedinci kojima je ili netko isisao dušu iz tijela ili su crnom magijom oživljeni iz mrtvih.
Iako zamišljane kao spodobe u crnoj haljini i crnom šeširu s bradavičastim nosem, danas su zamijenjene mladim ženama, poput onih u seriji Čarobnice (iliti, Charmed). Kršćanstvo ih je demoniziralo, a velika inkvizicija i spaljivanje vještica rezultiralo je s više od pola milijuna mrtvih žena. U bajkama su najčešće opisivane kao zlikovci.Kako se vještice opisuju u literaturi i medijima?
Vještice u mitologiji žene koje su prodale dušu vragu i koriste nadnaravne moći da naude ljudima. Od 15. do 17. stoljeća tisuće žena je spaljeno (inkvizicija), jer se za njih mislilo da su vještice. Vještice se obično zamišljaju kao stare kvrgave žene koje mogu jahati na metli.
Od najstarijih se vremena vjerovalo da demoni mogu utjecati na život i sudbinu ljudi. U pretkršćanskim vremenima bile su to dobre i zle natprirodne sile, duše pokojnika, nevidljiva bića, neka vrsta duhovnih savjetnika. Kasnije su dobili atribute i obličja zlih duhova, vještica i vragova kojih su se ljudi iskreno bojali.
Demoni su sve od sotoninih pristaša, palih anđela do zlih stvorenja. Kroz razne imaginarne filmove i knjige stvaratelj ih može definirati po onome što je njemu značajno.
Proslavile su ih bajke, ali mali dlakavi goblini više su nestašni nego opasni. Legenda kaže da se skrivaju u šumama, zbijaju šale, a ponekad kradu ljudsku djecu i podmeću svoje potomstvo. Vjerojatno zato što nemaju veze s religijom, goblini su uvijek bili i ostali u imaginarnom svijetu, pa nisu nikad izazivali paničan strah ni u srednjovjekovnim gradovima.
Žele vam piti krv i to rade već neko vrijeme. Vampiri se pojavljuju u raznim kulturama već tisućama godina, iako verzija koju mi poznajemo - s velikim očnjacima i ljesovima umjesto kreveta - potječe iz istočnoeuropskih mitova 18. i 19. stoljeća. Ta legenda kaže da netko tko se rodio s deformacijom ili je umro neobičnom smrću ustaje iz groba kako bi terorizirao žive. Vampiri su 'neumrli' i moraju se hraniti ljudskom krvlju da takvima i ostanu. 



































